Pripreme za povratak u prirodu
Povratak u prirodu za divlje životinje znači povratak na slobodu. Oni pripadaju prirodi i jedino tamo se dobro osjećaju. Zeku možete vratiti u prirodu kad dosegne otprilike 1.2 kg težine. ALI ne smijete ga pustiti na slobodu direktno iz stana ili kuće, jer će uginuti u roku od par dana. Mora se polako priviknuti na prirodu, na većem ograđenom otvorenom prostoru (pazite: zečevi mogu visoko skočiti!). Ovdje navodimo primjer jednog takvog kaveza za podivljavanje. Svakako pročitajte i tekst Kako da nalaznik podivlja mladunče zeca. Ako nemate takav prostor na raspolaganju, kontaktirajte nas.
Važno! Kunić i divlji zec su potpuno različite životinje! Ne puštajte kuniće u prirodu!
Možete i sami izgraditi ovakvu nastambu za podivljavanje. Kavez na fotografijama je dimenzije 5x5 metara, ali dovoljno je i 2x2 metra, čak i manje. Najbitnije je ugraditi ogradu u zemlju 15-ak centimetara ili staviti cigle i kamene blokove uz ogradu, kako bi spriječili kopanje. Potrebna vam je sitna ogradna mreža (okna koja su do 3 cm širine), a nastambu obavezno prekriti tzv. mrežom protiv ptica. Dobro „hermetički“ zatvoriti sve ulaze! Kažu da gdje se može provući jaje, može se provući i mala lasica, koja je opasna. Pročitajte i sljedeći tekst. To je nastamba za pitome kuniće, ali dotiče se sigurnosti vanjskih nastambi. To je ukratko o izgradnji nastambe, za detalje nam možete poslati e-mail.
Zeko u takvoj nastambi mora živjeti barem 2 tjedna, bez pokazivanja bilo kakvih znakova bolesti. Prije puštanja na slobodu treba ga priviknuti na istu onu hranu (travu, bilje…) koju će moći sam pronaći na mjestu gdje ga namjeravate pustiti. Također, u ta 2 tjedna zeko bi trebao ponovo postati plašljiv, inače se u prirodi neće dobro snaći, a tamo ima puno neprijatelja. Ni svi ljudi mu ne žele dobro, pa se i njih treba plašiti.
Pogledajte priču o 5 zečića na podivljavanju
Dobro je znati
Divlji zec ne smije dolaziti u kontakt s drugim životinjama, pogotovo ne s kunićima, jer može biti nositelj zaraznih bolesti čije simptome možda ne vidimo. Kunić će zbog njih vrlo brzo oboljeti te može i uginuti, dok zecu nije ništa, a može se dogoditi i obratno.
Također, kod prilagođavanja koje počinje već u Vašem stanu, kontakt s drugim životinjama može uzrokovati šok kod zeca ili se zec može naviknuti na prirodne neprijatelje koje će kasnije susretati u prirodi. Nešto slično vrijedi i za čovjeka. Dakle, maksimalno smanjite kontakt zeca s Vama i držite ga podalje od pasa i mačaka.
Zašto i kako zec mora na slobodu
Zato što se radijus kretanja divljih zečeva mjeri u kilometrima, što čini veliku površinu na kojoj vole obitavati. Oni za razliku od kunića nisu vezani za svoje nastambe (kunići grade podzemne tunele, zečevi ne). Zečevi su izričiti individualci i nisu naviknuti na ikakvo društvo. To nisu životinje koje će sjediti u krilu i maziti se. Zato se trebamo pobrinuti da u prirodi mogu preživjeti i razmnožavati se.
Poznati su slučajevi zečeva u zatočeništvu koji su, nakon nekoliko "obećavajućih" mjeseci života u zatvorenom prostoru, iznenada počeli sa samoozlijeđivanjem: divljajući i lupajući glavom u zid čak do smrti - lomom kralježnice, 2-3 nogice i sl. :( To su samo neki od razloga zašto zec mora na slobodu. On nikada neće biti sretan s čovjekom, jer uvijek u sebi nosi onu crtu divlje životinje - mjesto mu je u prirodi i omogućimo mu da se tamo i vrati.
Nemojte čekati da zec slomi nogu ili kralježnicu divljanjem po stanu, pa da tek onda shvatite da je trebao biti pušten na slobodu, a ne ostati
u zatočeništvu!
Nakon 3. mjeseca starosti znatno su veće šanse da se upravo to dogodi divljem zecu. Nalaznici nam se katkad panično javljaju TEK TADA,
kada na najružniji i najtužniji način shvate da su pogriješili zadržavajući zeca u stanu ili kavezu. A polomljenom zeki najčešće više nema spasa!
Zeca se ne smije puštati iz kuće/stana direktno u prirodu, jer su mu šanse za preživljavanjem tada jako male. Što zbog pitomosti, što zbog podataka da takvi neprilagođeni zečevi znaju u strahu izbezumljeno i neumorno trčati do ugibanja. Prilagodba poput povremenih šetnji pod nadzorom nikako nije preporučljiva - zec pri tome može odlutati, a i tako nikada neće podivljati. On mora nekoliko tjedana provesti u malom ograđenom djeliću divljine, uz minimalan kontakt s čovjekom, da bi mu se znatno povećale šanse za preživljavanjem u divljini (oni UVIJEK u potpunosti podivljaju).
VIDEO: Usporedba ponašanja zeca koji je na podivljavanju nekoliko tjedana, i 2 zeca koji su tek došli na podivljavanje.
Divlji zečevi koji mladi odu na podivljavanje (2-3 mj stari), 100% sigurno potpuno podivljaju u roku od 2-4 tjedna. One koji tvrde drugačije, pitajte koliko iskustva imaju da vam mogu tvrditi da podivljavanje nije moguće, jer njima „djeluje“ prepitomo. Iz iskustva jamčimo da je podivljavanje othranjenog zeca (u posebno osiguranom prostoru) 100% moguće, te da će se ponašati jednako kao da je čitav život bio u prirodi, nikada uz ljude.
Pogledajte samo divljeg zeku Zicka, koji je na podivljavanje došao čak iz Šibenika. Na podivljavanju je bio tek 5 dana, kada je napadalo 30 cm snijega. Međutim, maleni se snašao kao da je oduvijek bio na snijegu! Jedva smo ga uspjeli snimiti koliko je bio živahan.
Kako Vi možete doprinjeti prilagodbi
Tako da ga ne dirate, ne nosite, te da provodite samo nužno vrijeme uz njega - dok ga čistite i hranite. Neka bude maksimalno izoliran od vas, u zasebnoj prostoriji, bez kontakta s drugim životinjama, bilo kakvim oblikom buke i uznemiravanja, pa tako i djecom. Dobrodošao je zaklon u obliku kućice gdje će se naučiti sakriti od Vas. Ako nemate kućicu, možete običnu kutiju za cipele okrenuti naopako i napraviti mu otvor tj. vratašca.
Prije odlaska u kavez za prilagodbu, potrebno mu je smanjiti količinu mlijeka. Taj potez rezultirat će dodatnim podivljavanjem ove životinje (što i jest cilj), te ovu napomenu shvatite itekako ozbiljno !
Zapamtite: zec doista jest lijepa životinja, no zbog ljubavi prema njemu dok ga othranjujete, koja rezultira stalnim kontaktom s njime, previše mu otežavate uspješan povratak u prirodu. Najbolji dokaz ljubavi prema ovoj životinji jest učiniti sve da što dulje živi, a to ćemo postići ako pustimo divljeg zeca na miru. Mi smo mu samo usputna stanica na putovanju kroz kvalitetan život, kakav mu moramo osigurati.
Puštanje zečeva
Tijekom prilagodbe treba svaka 2-3 dana, a kasnije i rijeđe, otići do kaveza da provjerite zečića i odnesete mu vode i raznolike hrane...
... jer već nakon par dana u kavezu (ako su došli s preporučenih 40-50 dana starosti), ove životinje su znatno divljije, a nakon samo tjedan dana već bježe ispod kućice ili u nju čim vas osjete...
Vremenski uvjeti također utječu na dan puštanja divljih zečeva u kavez za prilagođavanje. Iako dan ne mora biti savršeno sunčan i suh, jer će se zečevi s takvim vremenom često susretati na slobodi, ipak je poželjno da idući dani ne obiluju pljuskovima i nevremenom.
Kada su spremni za puštanje, dajte im mali prolaz pokraj glavnih vrata kaveza da sami odluče kada će napustiti kavez. Naravno, uz mogućnost da se vrate narednih dana.
I za kraj...
NE dirajte mladunčad zečeva u prirodi! Naša udruga pomaže onima koje su ljudi već dirali, POGREŠNO misleći da ih je majka ostavila.
Educirajte sve svoje prijatelje, obitelj, poznanike; da se mladunčad divljih zečeva ne smije dirati, jer majka im je uvijek u blizini! Spasite buduće zekane (a ujedno i potomke zečića kojeg ste othranili) pomoću dodatnih informacija na ovoj stranici.
Zapamtite da divlje životinje nije dopušteno uzimati iz prirode! Ako ste ih već uzeli, pogrešno misleći da ih je mama ostavila (ili ako im je mama uginula), smijete ih othraniti. No, dulje zadržavanje othranjenog mladunca divlje (i k tome zaštićene!) životinje Zakonom nije dopušteno! Jedan od razloga je što zec NIJE kunić – to su različite životinje! Ako ste našli zeca, pobrinite se da se vrati u prirodu, jednako kao što biste to htjeli omogućiti lastavici, vuku i ostalim divljim životinjama.
Tražite li kućnog ljubimca, nakon othranjivanja i podivljavanja divljeg zeca, te njegovog povratka u prirodu, savjetujemo da udomite kunića, kao što su to već učinili mnogi nalaznici divlje životinje. Ne miješajte pojam kunića i zeca, jer su to različite životinje s različitim potrebama, i ne miješajte pojam spašavanja mladunaca sa pojmom zadržavanja samostalne divlje životinje u neprikladnim uvjetima, dakle u zatočeništvu!
Puštanje divljeg zeca u prirodu se apsolutno kosi sa svim mogućnostima puštanja kućnih ljubimaca kunića, jer se radi o posve različitim životinjama.
Dakle, NIKAKO ne puštajte svoje kuniće u prirodu, jer se oni nikada neće prilagoditi prirodi i takav pokušaj će sigurno završiti na najtužniji način.
Divljeg zeca s druge strane, vratite u njegovu prirodu.